Fizičke štetnosti

U skladu sa ovlašćenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Institut za zaštitu i ekologiju Republike Srpske vrši ispitivanje fizičke štetnosti (buka, vibracije, elektromagnetna zračenja i barometarski pritisak) u radnoj sredini.

Buka je čujna akustična energija. Nivo buke, njena priroda i frekvencija preko dozvoljenih granica može štetno djelovati na fiziološko i psihološko zdravstveno stanje, čemu se danas u svijetu poklanja velika pažnja. Štetno dejstvo buke nije ograničeno samo na organ sluha. Buka se ubraja u stresogene faktore i utiče na poremećaj psihosomatskog zdravlja. Izaziva specifične i nespecifične efekte, stalne i privremene reakcije organizma: poremećaj spavanja, uznemirenost i neraspoloženje, smetnje u komunikaciji i pad koncentracije i radne sposobnosti.

Uticaji buke na ljudsko zdravlje mogu biti auditivni (zaglušenost, šum, neugodna bol, pa i gubitak sluha) i neauditivni (fiziološke reakcije na stres). Vrsta i ozbiljnost zdravstvenih smetnji zavisi od intenziteta i od trajanja djelovanja buke. Buka od 60 do 70 dB podstiče izlučivanje stresogenih hormona i može uticati na endokrinološki sistem i simpatički dio autonomnog nervnog sistema. Raste nivo holesterola i triglicerida u krvi i krvni pritisak. Većina negativnih zdravstvenih efekata – smetnje kardio-vaskularnog, probavnog i imunološkog sistema, smanjenje pažnje i pamćenja, suženje vidnog polja – mogu biti akutne, ali i preći u hronične: nagluvost i gluvoća, neurovegetativne reakcije (hipertenzija, endokrinološki i poremećaji metabolizma), umor i psihičke reakcije (razdražljivost, tjeskoba i depresija), smanjenje radne i životne sposobnosti. Kod djece se naročito zapažaju poremećaji koncentracije i pamćenja. Dugotrajna izloženost buci dovodi i do pogoršanja postojećih hroničnih bolesti (upale zglobova, bronhitis, depresija). Osobe koje žive ili rade u bučnoj životnoj sredini su dva do tri puta u većoj opasnosti od srčanog infarkta.

Za izolaciju od prekomjerne buke potrebno je predvidjeti odgovarajuću zvučnu zaštitu u zgradama (porozni i apsorpcioni materijali za zidove, plivajući podovi, savremena stolarija, zastakljenje i td.).

Vibracije u radnoj sredini odnose se na mehaničke oscilacije koje nastaju usljed rada mašina, alata ili drugih uređaja, i mogu negativno uticati na zdravlje zaposlenih, kao i na produktivnost radnog procesa. Ove vibracije se prenose preko ruku (lokalne vibracije) ili celog tela (opšte vibracije), u zavisnosti od vrste opreme i njene upotrebe.

Načini mjerenja vibracija: Mjerenje vibracija u radnom okruženju vrši se specijalizovanom opremom, koja omogućava tačno utvrđivanje nivoa izloženosti radnika vibracijama. Osnovni parametri koji se prate su frekvencija, amplituda i ubrzanje vibracija.

Oprema za mjerenje vibracija:

  • Vibrometri – Ovi uređaji služe za mjerenje amplitude i frekvencije vibracija. Mogu se koristiti za analizu vibracija koje se prenose na tijelo radnika ili na radnu površinu.
  • Akselerometri – Koriste se za mjerenje ubrzanja vibracija i mogu se ugraditi direktno na mašine ili alate kako bi se dobili precizni podaci o nivou vibracija koje generišu.
  • Sistemi za praćenje vibracija – Savremeni sistemi koji omogućavaju kontinuirano praćenje vibracija u realnom vremenu. Oni pružaju podatke koji pomažu u donošenju odluka o neophodnim korektivnim mjerama.

Posljedice izloženosti vibracijama: Dugotrajna izloženost vibracijama može dovesti do zdravstvenih problema kao što su sindrom vibracione ruke, poremećaji cirkulacije, bolovi u mišićima i zglobovima, a u težim slučajevima i trajna oštećenja mišićno-koštanog sistema.

Preventivne mjere: Važno je redovno praćenje nivoa vibracija i sprovođenje mjera za smanjenje njihovog uticaja. Ovo može uključivati održavanje i zamjenu starih mašina, korišćenje opreme za zaštitu ruku, kao i obuku zaposlenih o pravilnom korišćenju mašina.

Zračenja: Ljudski organizam je osjetljiv na zračenja koja utiču na različite organe tijela. U početku su smetnje blage i opšte prirode (nesanica, vrtoglavice, lako zamaranje, depresivna stanja, ubrzanje ritma srca sa poremećajem srčane frekvencije, loša probava i koncentracija). Nakon više godina djelovanja, javljaju se ozbiljne bolesti srca i pluća, zatim reumatske, psihijatrijske, genetske bolesti i karcinomi. Osim neizbježnih prirodnih, danas su u velikoj mjeri prisutna i tehnička zračenja, koja se mogu značajno smanjiti pa i potpuno eliminisati. Njihovi izvori su konstrukcija i forma građevine, građevinski materijali, izolacije, cjevovodi i provodnici, veliki metalni objekti i namještaj, te električni uređaji. S obzirom na obim upotrebe, armirani beton je najznačajniji izvor poremećaja prirodnog električnog polja, pa u savremenim armiranobetonskim zgradama više nema normalnog električnog stanja, zbog čega su one tzv. „Faradejev kavez”. Svjetska naučna istraživanja su pokazala da je u betonskim i čeličnim zgradama, iznad četvrtog sprata za 57% više bolesti nego na nižim spratovima.

Izloženost visokofrekventnim elektromagnetnim poljima je u porastu zbog svakodnevne upotrebe brojnih vještačkih izvora elektromagnetnog zračenja (televizori, računari, mobilni telefoni), pa govorimo o „elektromagnetskom zagađenju” ili „elektronskom smogu” koji izaziva glavobolju, zamor očiju, opšti umor i pad koncentracije. Posebna pažnja danas se posvećuje ispitivanju mogućih štetnih efekata ovog zračenja na karcinogenezu, reproduktivni i nervni sistem.

U cjelini, poremećaji bio-polja, koji nastaju usljed navedenih uzroka, predstavljaju agresivne geopatogene zone poznate kao „zla” mjesta za život i stanovanje.

Nejonizujuća zračenja: Međudjelovanjem električnih i magnetnih polja nastaju elektromagnetni talasi odnosno elektromagnetna zračenja: telekomunikacioni talasi (fiksni telefoni), radiotalasi, televizijski talasi, mikrotalasi (mikrotalasna pećnica, mobilni telefon), infracrveni i energetski najjači ultraljubičasti zraci.

Nejonizujuća zračenja u visokim dozama djeluju mehanički i toplotno, izazivajući zamućenje očne leće, prolazne promjene na hromozomima, krvnim zrncima i spermatozoidima. Iako nije dokazano sa punom sigurnošću, opravdano se pretpostavlja da bi ova zračenja mogla izazvati oboljenja koja uzrokuju i jonizujuća zračenja: rak, promjene na plodu i nasljedne promjene. Mnogi uređaji koji proizvode elektromagnetna polja dolaze na tržište i u naše domove bez dovoljne prethodne provjere njihovog djelovanja na zdravlje čovjeka.

Barometarski pritisak u radnoj sredini odnosi se na atmosferski pritisak koji utiče na prostor u kome se obavlja rad, a promjene ovog pritiska mogu imati značajan uticaj na zdravlje i dobrobit zaposlenih. Atmosferski pritisak predstavlja silu koja nastaje zbog težine vazduha iznad zemljine površine, a mjeri se u hektopaskalima (hPa) ili milibarima (mbar).

Značaj barometarskog pritiska: Iako barometarski pritisak ne igra značajnu ulogu u svim radnim okruženjima, on je važan u specifičnim uslovima kao što su radna mjesta na velikim nadmorskim visinama, podzemnim objektima ili u komorama sa kontrolisanim pritiskom. Ove promjene mogu uticati na zdravlje radnika, naročito ako pritisak drastično varira.

Uticaj barometarskog pritiska na radnike:

  • Smanjen pritisak na velikim visinama može dovesti do smanjenja nivoa kiseonika u vazduhu, što može izazvati umor, vrtoglavicu i probleme sa koncentracijom.
  • Povišen pritisak u podzemnim objektima ili u kontrolisanim komorama može izazvati kardiovaskularni stres i, u ozbiljnijim slučajevima, oštećenja tkiva zbog razlika u pritisku.

Mjerenje barometarskog pritiska: Barometarski pritisak se mjeri uređajima kao što su:

  • Živin barometar – tradicionalni instrument koji koristi živu za određivanje pritiska.
  • Aneroidni barometar – savremeniji uređaj koji mjeri pritisak bez tečnosti, koristeći metalnu oprugu koja reaguje na promjene u pritisku.
  • Digitalni barometri – elektronski uređaji koji daju precizna očitavanja pritiska i mogu se koristiti za kontinuirano praćenje u radnim sredinama.

Preventivne mjere: U specifičnim radnim okruženjima sa velikim promjenama pritiska, kao što su podmornice ili visoke planine, neophodno je preduzeti mere zaštite kao što su:

  • Obezbjeđivanje odgovarajuće opreme za disanje,
  • Postepeno prilagođavanje promjenama pritiska (aklimatizacija),
  • Redovno praćenje pritiska i prilagođavanje radnih uslova u skladu s tim.